Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3929 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Pet Apr 11, 2008 11:33 pm Naslov:
Kafkino pismo Mileni Jesenskoj...
"Dva pisma su stigla istovremeno danas u podne: ona nisu za citanje, vec da se rasprostu, da se u njih zarije lice i izgubi pamet. Ali ispada da je dobro, kad je covjek vec djelimicno izgubio jer onda ono sto mu preostane drzi cvrsto da se ne rasturi.
I zato mojih 38 jevrejskih godina u odnosu na Vase 24 hriscanske vele: Kako je to? I gde su zakoni vasione i cijela nebeska policija? Trideset osam ti je, a tako si umoran, kako se od godina vjerovatno nikad ne moze biti umoran. Ili tacnije: ti uopste nisi umoran, nego nemiran i plasis se da koraknes, nogu da pokrenes po ovoj zemlji nacickanoj zamkama, zato i drzis obe noge istovremeno u vazduhu, nisi umoran, nego se bojis silnog umora koji ce nastupiti posle tog silnog nemira (jer ti si Jevrejin i znas sta je strah), koji se otprilike moze zamisliti kao blesavo zurenje preda se, u najboljem slucaju u vrtu ludnice iza Karlsplaca.
Dobro, to bi dakle bio Tvoj polozaj. U nekoliko okrsaja si se borio zajedno sa drugima, prijatelje i neprijatelje si tom prilikom unesrecio (a imao si same prijatelje, dobre, drage ljude, nijednog neprijatelja) i invalid si postao, jedan od onih koji pocinju da drhte kad ugledaju djeciji pistolj, i sad, sad se odjednom osjecas kao da si pozvan u veliku borbu za oslobadjanje svijeta. To je veoma neobicno, zar ne?
Misli i na to da je mozda najbolji deo tvog zivota, o kome jos nikom nisi pravo govorio, bio onaj period pre dvije godine, onih osam mjeseci na selu kad si vjerovao da si se sasvim precistio, ogranicio se samo na ono u sebi sto je van svake sumnje, slobodan, bez pisama, bez petogodisnje postanske veze sa Berlinom, zasticen svojom bolescu, a uz to nisi morao mnogo stosta da menjas u sebi, nego samo da cvrstim potezima podvuces uske obrise svog bica (jer lice ispod te sede kose ti se skoro nije izmenilo od tvoje seste godine).
Da to nije bio kraj, uvjerio si se na zalost u poslednjih godinu i po dana, dublje u tom smislu nisi mogao pasti (izuzimam poslijednju jesen, kad sam se posteno borio za brak) nisi mogao dublje povuci jos jednog coveka, jednu dragu dobru djevojku, toliko nesebicnu da samu sebe potire; dublje nisi mogao sici, ni bezizlaznije u svakom pogledu, pa i u odnosu na dubinu.
Dobro, i sad te zove Milena glasom
koji jednakom snagom prodire u razum i u srce. Dabome, Milena te ne poznaje, nju je zasjenilo nekoliko prica i pisama; ona je kao more, jaka kao more, sa svim svojim vodenim masama, a ipak u nesporazumu juri svom snagom ka njemu kad mrtvi i pre svijega daleki mjesec to zazeli. Ona te ne poznaje i mozda sluti istinu kad hoce da ti dodjes. Da je tvoje stvarno prisustvo nece zasjeniti, u to moras biti siguran. I najzad, mozda ti, njezna duso, bas zato neces da odes, jer se upravo toga pribojavas.
Ali recimo: imas stotinu drugih unutrasnjih razloga da ne podjes (zaista ih imas), a uz to jos jedan spoljni, naime, da neces biti u stanju da govoris s Mileninim muzem, cak ni da ga vidis, a isto tako da neces biti u stanju ni s Milenom da govoris, ni da je vidis, ako njen muz ne bude prisutan - i, recimo, da je sve i tako, ipak nasuprot tome stoje dvije mogucnosti:
Prva, kad budes rekao da dolazis, mozda vise Milena nece ni zeleti da dodjes, ne iz kolebljivosti, nego sto se sasvim prirodno zamorila i pustice te drage volje i s olaksanjem da putujes kako hoces.
Druga, resio si se, putujes odista za Bec! Milena misli samo na to kad ce se otvoriti vrata. I vrata se otvaraju, a onda? Onda ce tamo stajati jedan mrsav, visok covek, ljubazno se smijeskati (stalno samo smijeskati, to mu je od neke stare tetke koja se isto tako uvijek smijeskala, a oboje to cine ne s nekom namjerom nego od zbznjenosti) i onda ce sjesti tamo gde mu pokazu. I time ce se svecani cin i zavrsiti, jer on ce jedva progovoriti koju rijec, zato mu nedostaje zivotne snage (moj novi susjed ovde za stolom rekao je juce povodom vegetarijanske ishrane tog mutavca: "Mislim, za duhovni rad je meso neophodno."), on cak nece biti ni srecan, jer mu i za to nedostaje zivotne snage.
Eto vidite, Milena, ja govorim otvoreno. A Vi ste pametni, Milena, Vi sve vrijeme dok ja to razlazem primecujete da ja doduse govorim istinu (cijelu, bezuslovnu istinu, sve u dlaku tacno), ali suvise otvoreno. Jer mogao sam bez ustezanja Vas osloboiti zanosa. Sto to nisam ucinio je jedan dokaz vise za moju istinu - dokaz moje slabosti.
Ostajem jos cetrnaest dana, pretezno zato sto se stidim i bojim da se sa ovakvim uspehom lecenja vratim kuci...
Jos toliko toga ima da se kaze, ali pismo ne bi otislo. Da, to sam jos hteo da kazem: ako pred kraj ovih cetrnaest dana jos tako nepokolebljivo kao petak budete zeleli da dodjem, onda cu doci."
Vas F. _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3929 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Sre Apr 16, 2008 11:12 pm Naslov:
when you’re screwing up and nobody’s saying anything to you anymore, that means they gave
up. And that’s a lesson that stuck with me my whole life. Is that when you see yourself doing
something badly and nobody’s bothering to tell you anymore, that’s a very bad place to be. Your
critics are your ones telling you they still love you and care.
Randy Pausch _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3929 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Sre Avg 06, 2008 4:54 am Naslov:
Zal Kopp - Vrele kapije
U vremenu u kojem moje biće sanja, trenutak je smjelo bistar i dolazi s tobom kao biser u noći oblikom zavodljivog parfema. Od poslijepodneva odlučno priprema tvoje ruke za nedoumice, što ih udaljenost nabacuje, ne sasvim slučajno, našoj molitvi.
Ovo je godina dodira i zbog toga se sve manje budimo sami, nismo više uspavani i skriveni drhtaji u njedrima tihih vjetrova. Kameni likovi naših susreta polako nestaju u obrisima sjećanja i možemo dokučiti maštom nekadašnje mirise dalekih zagrljaja.
Po stepenicama kojima stižeš stojim budan na svim odmorištima, ostavljam misli o beznačajnim stvarima i razmišljam u čekanju. Nisu mi važna nasljeđa djedovine, niti balava usta djetinjstva, čeznem za zvucima što dopiru sa snažnim svjetlom bijelih vrhova.
Širok kao boja jorgovana odbacujem sve svoje izvučene primjedbe i napeto pratim tvoje približavanje snu kratkim prijelazom uzdaha. Naučen da ležim mirno i brinem se prvi put štitim mjesto samoće, ne ponavljam se govorom riječi i šuteći grizem dah crvene jabuke.
Pripijena uz mene, tečeš sporo i uspavano, primjećujem obraćaš pažnju, a nasred postelje uglavnom treperiš u pupoljcima zvjezdanog neba. Gole ruke potapaš i buci padajućeg mraka prilaziš oprezno i tiho, ponekad se zaustaviš i s cvrkutom ptica pokupiš miris šumskih jagoda.
Od prvih ljubavi izabrala si zanos zaborava i dijeliš plavim trbuhom svaki korak na pijesku, hladovinom prezrelih šetnji oslikavaš stope. Zastaješ i pomišljaš kako je lijepo vrtlogom tek otkrivenog izvora zaroniti, utažiti žeđ i zasladiti usne u toj vodi nepoznatog i prozirnog okusa.
Kako da se osnažim kad dođeš i kada po meni raspeš dubinu školjki, uspneš komadom svog srca i rascvjetaš pjesmu cijelom mojom dušom? Razvući ću se širokim pogledom i blagosloviti svakom kapi tvojih grudi. Kako da to podijelim i svako tvoje javljanje odnesem na obronke sna?
Stižeš i ja se podmećem kišnom zemljom ispod tvoga mekanog hoda, započinjem navikom ravnice i pružam nebu prostor užarenih zjenica. Želim te među koljenima kušati i skinuti veo strepnji u hrpi mraka i napokon nestati, kad jednom zauvijek prođem kroz te vrele kapije. _________________ success is a journey not a destination...
Sva vremena su GMT + 1 sat Idi na stranu Prethodni1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Strana 10 od 10
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu Ne možete glasati u ovom forumu
Svi tekstovi i fotografije vlasništvo su Vlasotince Cafe portala. Nije dozvoljeno njihovo korištenje u bilo koje svrhe bez izričitog dopuštenja . Sva prava zadrzana. / copyright: Vlasotince Cafe / 2004. - 2007.
Ideja administracija realizacija web dizajn (c) Dragan Blagojevic BAN pomoc i covek bez koga ovo ne bi bilo bamby Hosted by Host 011
FAQ - Često Postavljana Pitanja
Traži
Lista članova
Korisničke grupe
Profil
Proveri privatne poruke
Pristupi
