Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Pet Feb 03, 2006 9:26 pm Naslov:
And suddenly, the miracle happens. I look across at the woman who has just made some coffee and is now reading the newspaper, whose eyes look tired and desperate, who is her usual silent self, who does not always show her affection in gesures, the woman who made me say yes when I wanted to say no, who forced me to fight for what she, quite rightly, belived was my reason for living, who let me set off alone because her love for me was greater even than her love for herself, who made me go in search of my dream: and, suddenly, seeig that small, quiet woman, whose eyes said more than any words, who sas often terrified inside, but always courageous in her actions, who could love someone withour humbling herself and who never ever apologized for fighting for her man-suddenly, mu fingers press down on the keys.
"The Zahir" - paulo coelho _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Ned Feb 05, 2006 9:52 pm Naslov:
...I wake up thinking about the story by Jorge Luis Borges, about something which, once touched or seen, can never be forgotten, and which gradually so fills our thoughts that we are driven to madness.
My Zahir is not a romantic metaphor-a blind man, a compass, a tigre or a coin.
It has a name, and her name is Esther.
...No one should ever ask themselves that: why am I unhappy?
the question carries within it the virus that will destroy everything. if we ask that question, it means we want to find out what make us happy. if what makes us happy is different from what we have now, then we must either change once and for all or stay as we are, feeling even more unhappy _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Ned Mar 26, 2006 3:47 am Naslov:
"nase neispunjene zelje, neostvarene mastarije, zaboravljeni snovi, svedoce kako smo lako izneverili svoju mladost. sebe. jer mi smo ono sto zelimo, o cemu sanjamo; mi prvi izgubljeni smo u mladalackim drhtajima i zudnjama. sve sto je doslo posle, sto je bilo drugacije, kompromis je.
i proraz."
"samo voljena zena sme da pita i zahteva, da prebacuje i kori. da se nestasno igra i koketuje sa bolom. koketerija nevoljene zene je ruzna groteska, njeni zahtevi su nasilje, prekori placno moljakanje. onaj ko trazi u ime svoje neuzvracene ljubavi, prlja i sebi i tu ljubav vukuci je kroz blato ponizenja"
"postoje ljudi koji u ime ljubavi zahtevaju i grabe. i oni koji u ime ljubavi daju, cija ljubav raste davanjem.
od cije se ljubavi raste"
ljiljana habjanovic djurovic _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: Sep 11, 2005 Poruke: 178 Lokacija: Lost in a dream
Poslao: Pon Apr 24, 2006 11:36 pm Naslov:
".....Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u svom zivotu,lepse nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnezdo ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje. Uvuce se medju njegove isprepletene grane i, pevajuci, nabode svoje telo na najduzi, najostriji trn. Dok umire,njen bol prerasta u pesmu daleko lepsu od pesme slavuja ili seve. Cena te predivne pesme je zivot, ali citav svet zastaje da slusa, a Bog na nebu se osmehuje. Jer ono najbolje sto postoji,moze se dobiti samo po cenu velike boli....ili bar tako legenda kaze..."
Kolin MekKalah-Ptice umiru pevajuci _________________ "Mi u Leskovac nemamo problema sas SEX. Mi imamo problem sas GRAMATIKU."
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Uto Maj 09, 2006 5:08 am Naslov:
U svakom septembru ima necega nalik na tihe rastanke. Primetis to po igrama koje polako pocinju da se saplicu. Primetis to po iskracalom odelu, koje ostavljas mladjem bratu.
Primetis i po bajkama, koje smo dosad tako lepo izmisljali. Primetis kako nam i bajke sve manje veruju.
Ustvari, velika je to varka. Bas kao sto je i svet sa one strane svoga oka.
Onome koga posmatras u ogledalu s nadom. Ti si nada koju on gleda iz svog sveta. Ne veruj nicemu sto se moze primetiti samo sa jedne strane vida.
Trci i sastani se sam sa sobom. I izgubi se u daljinama sebe kao kap ciste svetlosti.
Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Jos redji oni koji shvataju slobodu granice. »Ne zidaj vrata veca od kuce «, kazu Eskimi. To isto znaci sto i zidati prozore manje od ociju.
Stvarno videti, znaci: umeti videti kisu kako pada uvis. Videti kako padaju uvis krovovi kuca i reke u kojima se taloze vrhovi planina.
Ovako sam to cuo: »Ko nije nebo ugledao u vodi, taj nema pojma sta su ribe na drvecu"
Pa ako se i okliznes, nekada, u zivotu, ne gledaj to kao pad u sunovrat nego kao pad uvis.
I uvek, uvek se seti Aleksandra Makedonskog: »Niko me na svetu nije pokori sem mene «.
Treba umeti videti nebo, puno zrnevlja svetlosti kako se uspravlja nad zemljom i razgranava u svome padu. Cveta.
I videti pad vetra kako raste duboko u doline, u ponornice blagosti, sine moj.
I snove valja videti kako rastu dok tones polagano u njih i paras se, bas kao sto i ove reci cutanja, tude i moje, tonu nocas, a nadvisuju krov i oblake, i nadvisuju nebo i rastu u jednu predivnu vasionu koju smo izmislili sebi u visovima opalog septembra.
M. Antic _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Uto Avg 22, 2006 9:54 pm Naslov:
"I have always belived that in the lives of individuals, just as in society at large, the profoundest changes take place within a very reduced time frame.
when we least expect it, life sets us a challenge to test our courage and willingness to change; at such a moment, there is no point in pretending that nothing has happened or in saying that we are not yet ready.
The challenge will not wait. Life does not look back.
A week is more than enough time for us to decide whether or not to accept our destiny".
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Uto Okt 10, 2006 2:18 pm Naslov:
Čini mi se, da je za svoje bekstvo iskoristio seobu divljih ptica. Ujutru pred polazak, lepo je uredio svoju planetu. Brizljivo je ocistio žive vulkane. Imao je dva ziva vulkana. To je bilo sasvim zgodno za podgrevanje jutarnjeg dorucka. Imao je i jedan ugasen vulkan. Ali, kako je govorio: „Nikad se ne zna!” Ocistio je, dakle, i taj ugaseni vulkan. Kad su dobro ocisceni, vulkani rade tiho i neprekidno, bez erupcija. Vulkanske erupcije su kao vatra u kaminu. Naravno, na nasoj Zemlji mi smo suvise mali da bismo ocistili naše vulkane. Zbog toga nam stvaraju toliko neprijatnosti.
Mali princ je, pomalo setan, pocupao i poslednje izdanke baobaba. Verovao je da se neće vise nikad vratiti. Ali svi ti svakodnevni poslovi izgledali su mu toga jutra neobično prijatni. A kad je poslednji put zalio ruzu, i spremao se da je stavi pod stakleno zvono, osetio je zelju da zaplace.
-Zbogom, rece on ruzi.
Ali ona mu ne odgovori.
-Zbogom, ponovi on.
Ruza se zakaslja. Ali ne stoga sto je nazebla.
-Bila sam glupa, rece ona najzad. Molim te oprosti. Pokusaj da budes srećan.
Bio je iznenaden sto mu ne prebacuje. Stajao je, sav pometen, sa staklenim zvonom u ruci. Nije shvatao tu blagu neznost.
-Naravno, ja te volim, rece mu ruza. Moja je greška sto o tome nisi ništa znao. To nema nikakvog značaja. Ali i ti si bio glup kao i ja. Pokusaj da budes srećan... Ostavi to stakleno zvono. Ne želim ga vise.
-Ali vetar...
-Nisam bas toliko nazebla... Svezi noćnivazduh će mi prijati. Ja sam cvet.
-Ali zivotinje...
-Treba da podnesem dve ili tri gusenica, ako hoću da upoznam leptirove. Izgleda da je to tako lepo. Inače, ko će me posetiti? Ti ćeš biti daleko. Što se tiče velikih zivotinja, ne bojim se. Imam kandze.
I ona bezazleno pokaza svoja četiri trna. Zatim dodade:
Ne odugovlaci toliko, to je nesnosno. Resio si da odes. Idi.
Jer nije htela da je mali princ vidi kako place. Bila je to veoma gorda ruza...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Uto Okt 24, 2006 5:09 am Naslov:
OCI
U svakom septembru ima necega nalik na tihe rastanke. Primetis to po igrama koje polako pocinju da se saplicu. Primetis to po iskracalom odelu, koje ostavljas mladjem bratu.
Primetis i po bajkama, koje smo dosad tako lepo izmisljali. Primetis kako nam i bajke sve manje veruju.
Ustvari, velika je to varka. Bas kao sto je i svet sa one strane svoga oka.
Onome koga posmatras u ogledalu s nadom. Ti si nada koju on gleda iz svog sveta. Ne veruj nicemu sto se moze primetiti samo sa jedne strane vida.
Trci i sastani se sam sa sobom. I izgubi se u daljinama sebe kao kap ciste svetlosti.
Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Jos redji oni koji shvataju slobodu granice. »Ne zidaj vrata veca od kuce «, kazu Eskimi. To isto znaci sto i zidati prozore manje od ociju.
Stvarno videti, znaci: umeti videti kisu kako pada uvis. Videti kako padaju uvis krovovi kuca i reke u kojima se taloze vrhovi planina.
Ovako sam to cuo: »Ko nije nebo ugledao u vodi, taj nema pojma sta su ribe na drvecu"
Pa ako se i okliznes, nekada, u zivotu, ne gledaj to kao pad u sunovrat nego kao pad uvis.
I uvek, uvek se seti Aleksandra Makedonskog: »Niko me na svetu nije pokori sem mene «.
Treba umeti videti nebo, puno zrnevlja svetlosti kako se uspravlja nad zemljom i razgranava u svome padu. Cveta.
I videti pad vetra kako raste duboko u doline, u ponornice blagosti, sine moj.
I snove valja videti kako rastu dok tones polagano u njih i paras se, bas kao sto i ove reci cutanja, tude i moje, tonu nocas, a nadvisuju krov i oblake, i nadvisuju nebo i rastu u jednu predivnu vasionu koju smo izmislili sebi u visovima opalog septembra.
M. Antic _________________ success is a journey not a destination...
Pridružio: May 04, 2005 Poruke: 3903 Lokacija: medju javom i medj snom
Poslao: Pet Dec 22, 2006 6:17 am Naslov:
"I have always belived that in the lives of individuals, just as in society at large, the profoundest changes take place within a very reduced time frame.
when we least expect it, life sets us a challenge to test our courage and willingness to change; at such a moment, there is no point in pretending that nothing has happened or in saying that we are not yet ready.
The challenge will not wait. Life does not look back.
A week is more than enough time for us to decide whether or not to accept our destiny".
paulo coelho "the devil and miss prym" _________________ success is a journey not a destination...
Ne možete pisati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete menjati vaše poruke u ovom forumu Ne možete brisati vaše poruke u ovom forumu Ne možete glasati u ovom forumu
Svi tekstovi i fotografije vlasništvo su Vlasotince Cafe portala. Nije dozvoljeno njihovo korištenje u bilo koje svrhe bez izričitog dopuštenja . Sva prava zadrzana. / copyright: Vlasotince Cafe / 2004. - 2007.
Ideja administracija realizacija web dizajn (c) Dragan Blagojevic BAN pomoc i covek bez koga ovo ne bi bilo bamby Hosted by Host 011
FAQ - Često Postavljana Pitanja
Traži
Lista članova
Korisničke grupe
Profil
Proveri privatne poruke
Pristupi
